srijeda, 16.12.2009.

i bilo bi naprosto divno da nekako mogu preskočiti ovih par tjedana. mjeseci, zapravo. smrzavam se. živčanim. i uglavnom, sve loše što ide uz to. no još samo par dana i bit če dobro, nadajmo se.

i nisam pod nikakvim jebenim dojmovima, nemam nikakava zanimljiva događanja, nikakve inčrsting priče, imam samo par naizgled bezizlaznih situacija. i to je to.



fali mi deseti mjesec, lišće, pjesme na repeat, njegova narančasta kosa, trošenje para, hiperaktivnost, smijeh, iščekivanje, žurbe doma zbog njega, dani kad sam znala voljeti nekog, dani kad su i drugi znali voljeti mene, donekle. ali snalazim se bez toga, jer kao, dobro je jel.

a i naviknula sam se.
ljubav me živcira, zaljubljenost još više. nevolim pričati o ljubavi, tj. mrzim. dakle, ovih dana nisam zaljubljena, nevolim nikog, bezosječajna sam, hladna. i opet, to je to. ili... još jedan krašekspres pa če biti dobro.

točka.